Prepoznajte znakove školskog zlostavljanja

Početak nove školske godine često se prikazuje kao razdoblje uzbuđenja, novih prijateljstva i svježeg početka. Ipak, za mnogu djecu to je vrijeme pojačane tjeskobe, nelagode i povratka u okruženje u kojem se osjećaju nesigurno. Zlostavljanje u školi, bilo verbalno, emocionalno ili fizičko, i dalje ostaje jedno od najčešćih i najpodcjenjenijih iskustava odrastanja.

Što znači bullying?

Pojam bullying počeo se sustavno istraživati tek krajem dvadesetog stoljeća, posebno kroz rad norveškog psihologa Dana Olweusa. Zlostavljanje se definira kao ponašanje usmjereno prema drugoj osobi s namjerom izazivanja straha, boli, socijalne izolacije ili poniženja, a obično uključuje neravnotežu moći između počinitelja i žrtve. Tako se dijete koje je tiše, osjetljivije ili povučenije može brzo naći u poziciji žrtve, dok okolina često ne primijeti da nešto nije u redu.

Psihološka cijena šutnje

Mnogi roditelji vjeruju da bi dijete otvoreno reklo ako ima problem. No, realnost je drugačija. Djeca često šute zbog straha od dodatnog ismijavanja, osjećaja srama ili uvjerenja da im nitko ne može pomoći. Tada tijelo počinje govoriti umjesto njih. Započinju promjene u ponašanju, snu, apetitu ili školskoj motivaciji. U nekim slučajevima javljaju se psihosomatski simptomi poput glavobolja, bolova u trbuhu ili mučnine bez medicinskog uzroka. Ovo nije bezazleno, jer kronični stres u djetinjstvu može ostaviti dugotrajan trag na mentalnom zdravlju, pa čak i na neurološki razvoj.

Kako prepoznati da dijete proživljava zlostavljanje

Roditelji često primijete da se nešto događa, ali ne znaju povezati promjene u ponašanju s mogućim zlostavljanjem. Promjene koje mogu biti znak upozorenja uključuju iznenadnu povučenost, gubitak interesa za aktivnosti koje je dijete voljelo, probleme sa spavanjem, izbjegavanje škole, promjene u apetitu ili stalno gubljenje stvari poput novca ili školskog pribora. Dijete koje se ne želi družiti s vršnjacima, izbjegava određene učenike ili traži da ga netko drugi vodi u školu, često ne traži samo društvo već sigurnost.

Uloga roditelja i škole

Stručnjaci naglašavaju da je prevencija uspješnija od naknadne reakcije. Roditelji bi se trebali upoznati s politikom škole o sprečavanju nasilja, ali i otvoreno razgovarati s nastavnicima i stručnim suradnicima. Isto tako, komunikacija s djetetom mora biti temeljena na povjerenju, bez kritiziranja ili brzog davanja savjeta. Djetetu je često najvažniji osjećaj da je netko uz njega, da ga ozbiljno shvaća i da nije samo.

U mnogim slučajevima najbolji rezultati postižu se kada se uključe i psiholozi ili pedagozi, osobito ako dijete razvija simptome tjeskobe, depresije ili izbjegavajućeg ponašanja. Zlostavljanje nije samo socijalni problem, već i ozbiljan psihološki rizik.

Kako osnažiti dijete

Kada dijete nauči prepoznati vlastite granice, izraziti svoje mišljenje i potražiti pomoć kada mu je potrebna, razvija emocionalnu otpornost koja ga štiti dugoročno. Zato je važno raditi na razvoju socijalnih i komunikacijskih vještina. Vježbe igranja uloga, razgovor o konkretnim situacijama i modeliranje asertivne komunikacije mogu pomoći djetetu da se osjeća sigurnije. Cilj nije da dijete postane borac, nego da zna gdje je njegova vrijednost i da je ne mora braniti šutnjom.

Emocionalna podrška kao ključ ozdravljenja

Roditelji često pitaju što je ispravno reći djetetu koje proživljava zlostavljanje. Važnije od savjeta jest pružanje emocionalnog prostora. Vjerujem ti. Nisam ljut. Nisi sam. To su poruke koje dijete treba čuti. U sigurnom okruženju dijete ponovno uči vjerovati sebi i drugima. Zlostavljanje prestaje biti njegova definicija i postaje iskustvo iz kojeg se može nešto naučiti.

Svako dijete zaslužuje sigurno djetinjstvo.

Zlostavljanje nije prolazna faza koju bi dijete samo trebalo “naučiti izdržati”. To je duboko emocionalno iskustvo koje utječe na samopoštovanje, povjerenje i osjećaj sigurnosti u svijetu. Ako ga kao društvo počnemo shvaćati ozbiljno, ako roditelji ostanu pažljivi i prisutni, a škole postanu mjesta učenja, a ne straha, tada će školska godina doista biti razdoblje radosti, a ne tiha patnja. Svako dijete zaslužuje sigurno djetinjstvo. Prepoznavanje znakova prvi je korak u zaštiti onih kojima je pomoć najpotrebnija.